Mongolija, velika centralnoazijska država, površine preko milion i po kvadratnih kilometara. Leži na prosečnoj nadmorskoj visini od 1.500 metara i nema izlaz na more, zbog čega joj je klima oštra, izrazito kontinentalna. Južni deo je pustinjskog i polupustinjskog tipa, u središnjem preovlađuje suva stepa, dok je sever zemlje bogatiji vodom i prosto ispresecan rekama i jezerima. Između Hangajskih planina i masiva Istočnog Sajana, prema granici sa Rusijom, nalazi se region Huvsgul, koji predstavlja jedinstvenu geografsku celinu sa južnim Sibirom. U izuzetno živopisnom području, koje se naziva oblast Velikih jezera, ima oko 300 prirodnih akumulacija i preko četiri stotine reka i potoka. Zahvaljujući tome, na ovom prostoru za četvrtinu većem od Srbije živi 120 hiljada ljudi, što je po mongolskim kriterijumima mnogo. Ipak, veća naselja mogu se izbrojati na prste, jer stanovništvo uglavnom čine nomadi, nastanjeni u jurtama. Vekovni mir u kom ovi ljudi žive, kao i njihove ustaljene navike, poslednjih godina pomalo remete ljubitelji prirode iz raznih delova sveta, od kojih neki, naravno, dolaze i zbog ribolova.
|
Provincija Huvsgul nalazi se na krajnjem severu Mongolije. Ovaj zabačeni predeo u podnožju istočnog Sajana udaljen je od većih naselja i zbog toga potpuno izolovan od svih uticaja savremene civilizacije. Osim divljih životinja, ovde se sreću samo retki nomadi sa svojim stadima. Oni su skoncentrisani uglavnom oko velikog ledničkog jezera Cagan, iz koga ističe možda najlepša reka Mongolije, poznata pod imenom Šiškid. Šiškid ustvari predstavlja glavni izvorišni krak Malog Jeniseja. Već na početku on prima jednu od značajnijih pritoka – brzi i hladni Tengis. Nekoliko stotina metara pre njihovog ušća češka kompanija Ingol podigla je veliku ribolovačku bazu nazvanu Tengis kamp. O njoj se brine porodica Zorig, čiji članovi tokom sezone pecanja ovde žive.
Razdaljine između dobrih mesta na Šiškidu su povelike, a obale često nepristupačne, pa nije lako pešačiti u ribolovačkom kombinezonu, sa priborom u rukama. Veslanje niz vodu mnogo je prijatnije. Tajmene smo najuspešnije hvatali ispod ostrva, gde se krakovi reke spajaju, stvarajući male tišake, prepune sitne ribe. Kada ogladne, sibirske mladice tu nalaze siguran obrok, ali ih svako vađenje uznemiri i privremeno učini opreznijim, pa se na istoj poziciji retko ulovi više komada. Nije ih lako uhvatiti, jer su aktivni samo popodne i pred mrak, ali na naše zadovoljstvo u ovoj brzoj i hladnoj vodi ne žive samo sibirske mladice. Tu je, osim ubedljivo najbrojnijeg lipljana, i jedna veoma atraktivna grabljivica – azijska pastrmka – lenok, gotovo uvek spremna da pojuri za plenom.
Razdaljine između dobrih mesta na Šiškidu su povelike, a obale često nepristupačne, pa nije lako pešačiti u ribolovačkom kombinezonu, sa priborom u rukama. Veslanje niz vodu mnogo je prijatnije. Tajmene smo najuspešnije hvatali ispod ostrva, gde se krakovi reke spajaju, stvarajući male tišake, prepune sitne ribe. Kada ogladne, sibirske mladice tu nalaze siguran obrok, ali ih svako vađenje uznemiri i privremeno učini opreznijim, pa se na istoj poziciji retko ulovi više komada. Nije ih lako uhvatiti, jer su aktivni samo popodne i pred mrak, ali na naše zadovoljstvo u ovoj brzoj i hladnoj vodi ne žive samo sibirske mladice. Tu je, osim ubedljivo najbrojnijeg lipljana, i jedna veoma atraktivna grabljivica – azijska pastrmka – lenok, gotovo uvek spremna da pojuri za plenom.
Oktobra 2014. Srđan Despot Blaf je uhvatio tajmena dugog čak 147 santimetara i procenjenog na oko 35 kilograma. Time je oboren stari rekord Šiškida koji je držao poznati češki ribolovac Jakub Vagner.
|
|
|
|
Halhin, odnosno Halhingol,
kako ga Mongoli zovu, je tipična stepska reka. Nastaje u Kini, ali ubrzo
prelazi u Mongoliju i narednih 233 kilometra, do jezera Buir, teče teritorijom
ove zemlje. Naša baza je u srednjem toku, 28 kilometara uzvodno od sela Sumber,
na nadmorskoj visini od 700 metara.
Leto je bilo sušno, pa je Halhin nizak i bistar. Uslovi za ribolov bili bi idealni, da nije vetra, koji danima duva skoro jednakim intenzitetom i tek se predveče na kratko smiri. Na sreću, reka je široka samo četrdesetak metara, pa je varalice moguće bacati dovoljno daleko i precizno. Pored tajmena, u reci su dve vrste lenoka – obični i nešto drugačiji, amurski, koji nema karakteristične malinaste prelive.
Halhin, najistočnija reka Mongolije i pritoka moćnog Amura, pokazao nam je deo svojih čari i pružio izuzetan doživljaj. Po našoj evidenciji, za 11 dana uhvatili smo preko 200 tajmena. Dolazak u ovaj zabiti kraj bio je prava avantura. Pogranične dozvole nije lako dobiti, teren je težak i do najboljih mesta mora mnogo da se pešači. Međutim, sve teškoće brzo se zaborave. Ostaju samo lepe uspomene.
Leto je bilo sušno, pa je Halhin nizak i bistar. Uslovi za ribolov bili bi idealni, da nije vetra, koji danima duva skoro jednakim intenzitetom i tek se predveče na kratko smiri. Na sreću, reka je široka samo četrdesetak metara, pa je varalice moguće bacati dovoljno daleko i precizno. Pored tajmena, u reci su dve vrste lenoka – obični i nešto drugačiji, amurski, koji nema karakteristične malinaste prelive.
Halhin, najistočnija reka Mongolije i pritoka moćnog Amura, pokazao nam je deo svojih čari i pružio izuzetan doživljaj. Po našoj evidenciji, za 11 dana uhvatili smo preko 200 tajmena. Dolazak u ovaj zabiti kraj bio je prava avantura. Pogranične dozvole nije lako dobiti, teren je težak i do najboljih mesta mora mnogo da se pešači. Međutim, sve teškoće brzo se zaborave. Ostaju samo lepe uspomene.
|
|
Na severu centralne Mongolije teče Čulut. Celom dužinom od gotovo 350 kilometara ova brza i bistra reka vijuga kroz brdovit stepski predeo, izrazito suve i oštre klime, u kom bujnijeg rastinja ima samo pored vode. Uz njene široke i kamenite obale, sreću se i jedino malobrojni stočari sa svojim stadima. Ali od skora ovde dolaze i grupice savremenih nomada, koji se u kampovima kraj reke smenjuju tokom toplog perioda. U jednom od takvih logora poslednje dane leta provodi i ekipa naših ribolovaca. Na Čulutu dobrih terena za mušičarenje ima mnogo. Rešili smo da lovimo
isključivo tajmena. Da bismo eliminisali lenoke, koristimo najveće strimere i »veverice«,
kako smo prozvali imitacije krznašica. Zahvaljujući kombinezonima i niskoj vodi,
lako stižemo do svih potencijalnih staništa krupnijih riba. Mladice nisu samo u
virovima, već i u delovima toka sa
velikim kamenjem. A kada krenu u lov, mogu biti bilo gde.
Severna Mongolija je područje netaknute prirode, beskrajnih stepa i visokih planina u kojima izviru brze i savršeno čiste reke. Posle osam dana provedenih na jednoj od njih, Čulutu, shvatili smo zašto ovamo hrle hiljade varaličara i mušičara. Lov tajmena, najvećeg salmonida i bliskog rođaka naše mladice, izazov je za svakog. A posebnu draž ima ovde, u srcu Azije, u surovom, pustom i mističnom predelu nastanjenom miroljubivim potomcima strašnih ratnika kojih se nekada ceo svet plašio.
Severna Mongolija je područje netaknute prirode, beskrajnih stepa i visokih planina u kojima izviru brze i savršeno čiste reke. Posle osam dana provedenih na jednoj od njih, Čulutu, shvatili smo zašto ovamo hrle hiljade varaličara i mušičara. Lov tajmena, najvećeg salmonida i bliskog rođaka naše mladice, izazov je za svakog. A posebnu draž ima ovde, u srcu Azije, u surovom, pustom i mističnom predelu nastanjenom miroljubivim potomcima strašnih ratnika kojih se nekada ceo svet plašio.
|
|
Na severu zemlje nalazi se oblast Huvsgul, čiji je glavni grad Moron. Pedesetak kilometara južno od njega, spajanjem Idera, Čuluta i Delger Morona nastaje Selenga, vodom najbogatija tekućica Mongolije i najveća pritoka Bajkalskog jezera. Duž njenih obala sočne trave ima dovoljno, zato su stočari tu oduvek podizali i trajna naselja. Danas ovo područje prednjači po broju konja, ovaca, koza i goveda, pa se kuće od drveta i beli, okrugli šatori mogu videti na sve strane. Iako žive pored reke, ovdašnji nomadi su gotovo sasvim nezainteresovani za ribolov. Međutim, turisti iz celog sveta dolaze ovde, u organizaciji češko-mongolske kompanije Ingol, baš zbog pecanja. Za uspeh u ribolovu na Selengi neophodan je dobar vodič, ali treba biti spreman i za pešačenje, jer najbolji tereni nisu uvek blizu. Čak i kada je voda zamućena, a nivo povišen, može se dobro pecati. Uvek treba obratiti pažnju na mesta u neposrednoj blizini ušća brojnih rukavaca. Tok je u njima znatno sporiji, što doprinosi taloženju mulja, pa u glavni krak utiče bistrija voda. To privlači i sitniju ribu i sve grabljivice koje u ovoj reci žive. A njih nije malo, jer je Selenga poznata ne samo po veličini, već i po raznovrsnom ribljem fondu.Celim tokom Selenga se neprekidno račva na više krakova i rukavaca, pružajući ribolovcima obilje mogućnosti. Oni koji se ne zadovoljavaju pecanjem u blizini kampa, pešačeći kroz pravi lavirint manjih i većih kanala, mogu da dođu do izuzetnih mesta. Krajem sezone komaraca nema čak ni u gustom šipražju. Veštački mamci sa izraženom vibracijom, kao što su spineri, vobleri i varalice od meke plastike, podjednako privlače sve grabljivice koje žive u Selengi. Osim na glavnom toku, vrlo se uspešno može pecati i na pojedinim kanalima, naročito na onim većim i dubljim. Štuka i bandara ima u većini rukavaca sporijeg toka, ali tajmen u njih retko zalazi.
|
|
Na severoistoku ogromne mongolske provincije Huvsgul nalazi se region Cagan Ur, što u prevodu znači Beli Ur. To je teško pristupačno, izrazito planinsko područje sa značajno većom količinom padavina od sušnog juga zemlje. Zato se ovde pored pašnjaka i nepreglednih stepskih prostranstava sreću i gusti šumski kompleksi. Ovaj retko naseljeni, divlji kraj je izuzetno živopisan i ispresecan hladnim i bistrim vodotocima od kojih se veličinom i lepotom izdvaja reka Ur, koji spada među najhladnije i najčistije vode u Mongoliji. Dug je preko 300 kilometara i mestimično prolazi kroz teško prohodan i nenastanjen predeo. Poslednjih godina Ur se pročuo i kao jedna od najboljih voda za lov sibirske mladice – tajmena. Njegova najznačajnija pritoka Arig takođe je veoma atraktivna za ribolov.
|
|
|
|
Na krajnjem severu Mongolije, uz samu granicu sa Sibirom, nalazi se planinska oblast Huvsgul, površine 110.000 kvadratnih kilometara i ispresecana stotinama reka. Jedna od njih je Delger Moron, koji sa Iderom i Čulutom stvara Selengu, najveću mongolsku tekućicu. Delger Moron je dug oko 450 kilometara. U gornjem toku širok je tek dvadesetak metara, dok u srednjem, u koji se zaputila i naša ekipa, ponegde od obale do obale ima i preko 50 metara. Za razliku od gornjeg kanjonskog toka u svom donjem delu, Delgermoron je tipična stepska tekućica, koja se često račva, tvoreći meandre i ostrva. Njena hladna i bistra voda je potpuno čista, a okolni pašnjaci obezbeđuju povoljne uslove za život ljudi i velikih stada stoke. Reka protiče pored Morona, grada koji se nalazi 700 kilometara severozapadno od prestonice – Ulan Batora. Iako u ribolovačkom smislu ne spada u trofejne vode, važi za jednu od najlepših reka zemlje Džingis kana. Za ribolov je najatraktivniji gornji tok reke do kog se stiže džipovima za osam sati.
|
|